Predromanička crkva San Miguel de Lillo jedna je od najboljih predromaničkih arhitektura koja je preživjela do danas. Smješten u Asturiji, hram je jasan primjer palače arhitekture, odnosno hrama koji je izgrađen unutar palačnog kompleksa, u ovom slučaju to bi bio monumentalni kompleks Naranco koji je formirala primitivna palača Santa María del Naranco -kasnije bila bi posvećena kao crkva- i crkva San Miguel de Lillo.
Hram bi datirao iz 842. godine tako da bi bio unutar arhitekture razdoblja Ramirense i čini se da je izvorno morao biti posvećen Svetom Mihaelu i Svetoj Mariji. Konstrukcija je rađena od kamena kamena i vapnenca. Hram je pretrpio veliku štetu u kojoj je izgubljeno područje glave i uništen veliki dio slika koje su ukrašavale njegove zidove.
Od područja koje je još uvijek sačuvano, u podnožju hrama možete vidjeti prisutnost kraljevskog tribuna, mjesto rezervirano za monarha odakle je mogao svjedočiti usluge s više privatnosti. Pristup tribini je putem stubišta koje se nalazi sa strane nožne kapije. Od podnožja su polazile tri paralelne lađe, od kojih je središnja bila uža i viša od bočnih i prekrivena trakastim bačvastim svodom sličnim onom na gornjem katu.susjedne palače Santa María del Naranco.
Bočne lađe također su prekrivene bačvastim svodovima i odvojene su od središnje lađe stupovima s konusnim kapitelima i visokim bazama, što je prilično osebujna činjenica unutar asturijske predromaničke arhitekture gdje je najčešća upotreba stupova kao nosivi elementi i također za odvajanje brodova. Izvan hrama i dalje su vidljivi kontrafori koji su morali služiti kao nosivi element kompozicije i koji su prvobitno morali biti viši i deblji.
U San Miguel de Lillu vrijedi istaknuti ne samo ostatke njegove arhitekture nego i ukras. Tako nalazimo isklesane reljefe na dovratnicima za pristupna vrata koji se vjerojatno temelje na diptihu bizantskog podrijetla iz 6. stoljeća nove ere. C. i koji se trenutno nalazi u Muzeju Sankt Peterburga. Svaki od dovratnika predstavlja tri figurativne scene u kojima je predstavljen krotitelj s lavom i nekoliko brda. Čini se da su te cirkuske figure korištene u Lillu kao i na reljefu Sankt Peterburga kako bi se istaknuo kraljevski karakter djela.
Što se tiče slikovne dekoracije, postoje dvije vrste scena: s jedne strane, one s biljnim i arhitektonskim motivima sličnim onima koje možemo pronaći u Santullanu i koje bi biti iz vremena Alfonsa II i drugih, mnogo novijih, koji predstavljaju ljudske figure i koji potječu iz razdoblja Ramirense.
