
Ekspresionizam je nastao kao reakcija na impresionizam i upravo se u Njemačkoj u potpunosti razvio. Ekspresionizam, više od umjetničkog stila, bio je vrlo predan pokret koji se suočio sa stvarnošću s kojom se nije slagao i koji se javljao u svim sferama, umjetnosti, književnosti, kinu ili glazbi.
S umjetničkog gledišta, bilo je suprotstavljanje, kao što je to bio slučaj s drugim avangardnim pokretima, korištenju tradicionalnih oblika i prostora te se tražio pristup stvarnosti.
Grupa Die Brücke (Most), osnovana je 1905. u Dresdenu, osnovali su je Kirchner, Bleyl, Heckel i Schmidt-Rottluff, svi su bili studenti arhitekture, ali su napustili ovu karijeru kako bi se u potpunosti posvetili slikarstvu. Sljedeće godine grupi su se pridružili Nolde i Pechstein i Van Dongen, a 1910. Otto Müller je to učinio.
Utjecaji na njihovu umjetnost bili su različiti, budući da su duboko proučavali germanske tradicije i njihove najreprezentativnije autore Dürera ili Crancha, pa su koristili ksilografiju (graviranje na drvu), s velikom tradicijom u toj zemlji, tehniku onaj koji je također primijenio boju i koji je utjecao na formalni aspekt radova i koji su prevedeni u uglaste i kontrastne oblike na dvodimenzionalnoj pozadini. S druge strane, bilo je i utjecaja bečke secesije ili autora poput Van Gogha i afričke skulpture ioceanski.
U okviru ciljeva grupe bilo je rušenje pravila i potraga za spontanošću u stvaralačkom činu. Iznad svega, umjetnost je za njih bila nešto subjektivno što je potpuno ovisilo o svom tvorcu, u čemu je bitna bila ideja. Stoga su koristili vrlo pojednostavljene i deformirane oblike zajedno s vrlo kontrastnim bojama kako bi pokušali bolje prenijeti unutarnju vrijednost stvari.
Grupa je raspuštena 1913.
Ekspresionistička grupa Der Blaue Reiter (Plavi jahač), nastala je 1911., osnovali su je Wassily Kandinsky, Franz Marc, a osnovali su je umjetnici kao što su Paul Klee i Von Jawlensky.
Godine 1912. Kandisnsky i Marc objavili su časopis Der Blaue Reiter, ovaj almanah bio je i mjesto gdje su umjetnici, pisci itd. pridonijeli razaranju granica koje su se stvarale u umjetnosti kroz stoljeća.
Iako su ga neke točke povezivale s Mostom, poput proučavanja i utjecaja primitivne umjetnosti, Plavi jahač je bio mnogo manje buntovan od prethodnog. Tako su tražili, od lirike, pročišćenje forme do dosezanja suštine.
Marc se ovako izrazio: “Sve ima svoju ljusku i jezgru, izgled i bit, masku i istinu. Da dolazimo samo do ljuske umjesto do suštine stvari… vrlo brzo sam osjetio čovjeka kao zvjerskog."
Da bismo došli do suštine stvari, deformacija nije bila potrebna, kao što su to činili članovi El Puentea, već se radilo o oslobađanju forme od sve površnosti kojapokriveno.
Ova potraga za suštinom sve je više dolazila do izražaja u shematizmu oblika i kontrastu boja, iako potonji na suptilniji način. Kandisnsky je tako počeo potiskivati svaku vezu s objektivnim svijetom, dosežući apstrakciju.
Posljednja izložba grupe održana je 1914. godine, raspuštena s ratom.